Prema pisanju medija četvrtina Srbije je na tabletama[1]. Nažalost, to nisu bombastični „klikbejt“ naslovi. Rezultati istraživanja Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“[2] pokazalo je da sedative i hipnotike koristi 22,4% ispitanika, od čega su 30,9% žene.
U potrazi za odgovorom na pitanje zbog čega smo postali zavisni od lekova razgovarali smo sa prof. dr Danijelom Tiosavljević, psihijatrom. „Svaki lek kada se zloupotrebljava postaje otrov. Moje kliničko iskustvo pokazuje da zapravo uzrok zloupotreba leži u raspoloživosti i dostupnosti supstanci, nedovoljnim represivnim merama od strane društva, ne samo kaznenim zakonskim merama, već i normalizaciji upotrebe malih trankilizera, benzodiazepina, sedativa i hipnotika i njihova samoinicijativna.“
Upravo to potvrđuju i podaci istraživanja koji kažu da je procenat korisnika ovakvih supstanci u zemljama Evropske unije ispod 10%. Naša sagovornica objašnjava da je tabletomanija danas jedan od najčešćih oblika zavisnosti uz alkoholizam, narkomaniju i nikotinomaniju, te dodaje da tri ključna faktora opredeljuju da li će neko postati zavisnik ili ne.
„Prvi faktor je ličnost, kao najznačaniji faktor. Osobe labilne psihičke strukture sklone su nastanku tabletomanije. Oni koji su skloni zloupotrebi i prekomernom korišćenju tableta radije posežu za sredstvom za trenutno ublažavanje tegoba no za angažovanjem u razrešenju uzroka njihovog nastanka, jer takvo angažovanje iziskuje strpljenje i temeljan rad na sebi. Drugi faktor je faktor sredine. Dakle stav sredine i subkulture u kojoj pojedinac raste i sazreva, izuzetno su bitni za to da li će osoba određene psihičke strukture koristiti ili zloupotrebljavati određenu supstancu. Ukoliko osoba raste pored roditelja koji samoinicijativno zloupotrebljavaju lekove negde se takav način ponašanja i ugrađuje u odbrambeni sistem ličnosti koja sazreva. Treći faktor je faktor droga odnosno supstanca koja se zloupotrebljava. Kada govorimo o sedativima i hipnoticima efekat smirenja je ono što prija osobama koje ulaze u odnos zavisnosti.“
Profesorka upozorava da navedeni lekovi imaju svoja korisna dejstva, ali upravo njih određuju medicisnki profesionalci i oni ih prepisuju zarad suzbijanja određenih tegoba prema indikacijama. Sve više od toga jeste zloupotreba.
„U jednoj zanimljivoj anketi koja je rađena među tabletomanima postavljana su im pitanja zbog čega konzumiraju i šta očekuju od određene supstance pa su zavisnisci od barbiturata naveli da očekuju zaboravljanje realnosti, da imaju želju za snom, dakle bekstvo iz realnosti i otklanjanje manifestnih suicidalnih želja.“
Prof. dr Tiosavlljević navodi da njeno kliničko isksustvo pokazuje da su tabletomani najčešće samoincijativno produžili korišćenje prepisanog leka, a neretko i povećali njegovu dozu.
„Prekomerna upotreba lekova može voditi u intoksikaciju, a ona pak može rezultovati određenim neurološkim ispadima kao što su nistagmus, paraliza nerava, može se javiti i poremećaj govora, problem koordinacije pokreta, slabost pamćenja, a čak dovesti i do kome ili smrti.“
Tiosavljević upozorava da kada nastane zavisnost, nagli prestanak korišćenja lekova može izazvati apstinencijalne simptome od kojih su mnogi veoma opasni. „Pored toga što pacijenti mogu imati insomniju odnosno ponovo vraćanje nesanice zbog koje su počeli da uzimaju lekove i paradokslano povećanje anksioznosti, psihomotrorni nemir, mogu se javiti i još ozbiljnije nus pojave kao što su iluzije i halucinacije.“
Profesorka menjanje ove loše statistike i zdrvstvene slike našeg društva vidi u jačanju represivnih mera, ali i tome da lekari i zdravstveni profesionalci koji se bave ljudskom psihom treba da pospeše edukaciju stanovništva, odnosno da informišu pacijente o neželjenim dejstvima i spreče proces normalizacije i prekomerne upotrebe opasnih lekova.
[1] https://www.politika.rs/scc/clanak/613141/Od-lekova-zavisno-oko-dva-odsto-stanovnistva
[2] https://www.batut.org.rs/download/publikacije/Izvestaj%20engleski%20web.pdf