Bolesti zavisnosti pre 40 godina i sada – da li se išta promenilo?

Dok stručnjaci upozoravaju na sve veći porast kada je reč o kockanju, alhoholizmu i upotrebi sintetičkih droga, važno je naglasiti da se o ovoj temi nekada nije otvoreno ni govorilo, što može uticati na javno dostupne brojke. Na primer, u vreme kada su odrastali roditelji današnjih adolescenata, tema zavisnosti bila je izutezno retko zastupljena u medijima, a još ređe se o njoj u javnosti pričalo.

O tome kako je došlo do promena kojima danas svedočimo, kao i o različitim oblicima zavisnosti i lečenju istih, razgovarali smo sa dr Davorom Dračom, spec. psihijatrije.

„Sam pristup bolestima zavisnosti značajno se promenio u poslednjih 40 godina. Na zavisnost se ranije gledalo manje kao na medicinsko stanje, a više kao na društveni problem. Od početka 21. veka, sve više se govori o prevenciji, destigmatizaciji i inkluziji onih koji se bore sa zavisnošću, kao i novim vidovima lečenja“, ističe dr Drača.

„Sa druge strane, tehnološki napredak kojem danas svedočimo sa sobom nosi i porast zavisnosti sa kojima se ranije nismo susretali u ovoj meri, kao što su zavisnost od kocke, interneta ili video igrica“, naglašava naš sagovornik.

„Zabrinjavajući je i trend normalizacije izvesnih ilegalnih supstanci i oblika ponašanja kroz pop kulturu, odnosno muziku, film, reklame i druge medije i koji vremenom dovodi do sve većeg broja onih koji su makar jednom probali neku od ovih supstanci”, dodaje on.

Ipak, kada je reč o lečenju, zahvaljujući značajnom napretku u nauci, medicina nudi više različitih metoda. Uz to, pristup zavisnostima danas može se opisati kao holistički, sa naglaskom na mentalno zdravlje zavisnika, njegove socijalne okolnosti, kao i druge uticaje koji zajedno mogu doprineti do adikcije.

„Osobu koja se bori sa zavisnošću treba posmatrati kao nekoga kome je potrebna pomoć, a ne osuda. Smanjenjem stigmatizacije i stvaranjem osećaja prihvaćenosti omogućava se da onaj ko ima problem vidi sebe u boljem svetlu. Na ovaj način se izbegava začarani krug u kome osuda dovodi do negativnih osećanja i ponovnog uzimanja supstance, a olakšava tok lečenja“, objašnjava dr Drača.

Obraćajući se posebno roditeljima, naš sagovornik naglašava da „današnji pristup roditeljstvu, poznat kao „nežno roditeljstvo“, dovodi do bolje komunikacije sa decom, jače porodične povezanosti, porasta samopouzdanja deteta, kao i boljeg opšteg mentalnog zdravlja. Zajedno, ovi faktori umanjuju rizik od pojave zavisnosti”, dodaje on.

Za kraj, naš sagovornik poziva roditelje da ovaj pristup primene na adekvatan način, uz jasna pravila ali i dosta razgovora i kvalitetnog vremena provedenog zajedno. 

Podelite:

Još tekstova

Prepoznavanje znakova zavisnosti kod adolescenata: Kada i kako reagovati?

Zavisnost od psihoaktivnih supstanci je sve ozbiljniji problem među današnjim adolescentima, a prepoznavanje ranih znakova zavisnosti od ključne je važnosti za pravovremeno reagovanje i prevenciju ozbiljnijih posledica. Roditelji se često suočavaju sa izazovima kada je reč o prepoznavanju simptoma zavisnosti, posebno zato što su mnogi od njih slični tipičnim adolescentnim promenama u ponašanju.

Šta znači termin „helikopter roditeljstvo“?

Nikada se više nije pričalo i pisalo o roditeljstvu, ali nikada se nismo ni suočavali sa brojnim izazovima sa kojima se današnji roditelji redovno suočavaju. Neretko kritike društva su upućene roditeljima koji poput helikoptera nadgledaju sve aktivnosti svoje dece, zbog čega je i nastao izraz „helikopter roditeljstvo“. Šta zapravo znači biti helikopter roditelj i zašto preterivanje u svakom obliku može dovesti do problema, pitali smo Snežanu Golić, pedagoškinju.

Pošaljite nam poruku